Poznata je priča o istraživanju japanskih znanstvenika koje
je provedeno 50-ih godina prošlog stoljeća, a završilo je znanstvenom teorijom
o „stotom majmunu“. Naime, na jednom otoku majmuni su voljeli jesti slatki
krumpir koji su im znanstvenici davali. No, u svrhu istraživanja, znanstvenici
su počeli krumpir, prije nego ga daju majmunima, umiješati u neku gorku smjesu.
Ipak, majmuni nisu odustajali jesti isti, iako je sad bio neukusan. No, tada je
jedan majmun počeo krumpir prati u potoku te je ponovno bio ukusan. Postupno je
taj majmun počeo i drugim majmunima pokazivati svoje otkriće i to je išlo do
tog da su na kraju svi majmuni na otoku prvo prali krumpir, a onda ga jeli. No,
ono što je zaprepastilo znanstvenike, bilo je otkriće da su u tom trenutku,
iako s njima nepovezani, i majmuni na drugim otocima počeli prati krumpir.
Dogodio se „skok“ u ponašanju majmuna i najednom svi su bili „prosvijetljeni".
Znanstvenici su tad iznijeli teoriju o „stotom majmunu“ koja kaže da kad se u
nekoj grupaciji osvijesti „stoti majmun“ onda se osvijesti i cijela populacija.
Promatrajući
događaje glede izglasavanja Istanbulske konvencije mogla bi se povući paralela
kako se nešto slično događa i u stranci na vlasti – HDZ-u. Naime, kad je
„prosvijetljeni“ predsjednik uvidio da u stranci ima dosta članova koji
Konvenciju ne razumiju onako kako je on razumije, počeo je raditi na
prosvjetljivanju članova. Kao u gore navedenom primjeru, kao da je počeo
smatrati da svi u njegovoj stranci moraju shvatiti kako je Instanbulska
konvencija jako ukusna kad on objasni kako je valja ispravno tumačiti. Kao da
je uvaženi premijer i predsjednik najednom pomislio da, ako probije kritičnu
masu i uvjeri svoga „stotog majmuna“ kako se radi o nečem pozitivnom i
progresivnom, i sav će narod u toj majmunskoj epopeji pozdraviti svoga prosvjetitelja,
te ukusno konzumirati ono što mu se daje da probavi.
Jer, ako se
u obzir uzme kako se premijer postavio za glavnog tumača, a i oni koji ga
slijede počeli nuditi da će i sav narod urazumiti i naučiti kako se nešto čita,
a izgleda, poslije protesta na Trgu, i zbraja, onda nije čudno za zaključiti kako
dotični ne traži samo „stotog majmuna“ u svojoj stranci, već i sve nas
„neprosvijetljene“ uzima za majmune. Jer, što to znaju neprosvijetljeni
akademici, biskupi, profesori, visoko obrazovani i svi ostali koji znaju
čitati, ako ne znaju ono što zna naš prvi prosvijetljeni ministar i njegovi
prosvijetljeni podizači ruku? Ne znaju ništa. I tako se sve u nizu dižu u zrak
ruke naših vrlih HDZ-ovaca jer tko ruku ne digne, nije prosvijetljen. A u tom
slučaju ljulja mu se grana na kojoj sjedi.
Problem
koji, naravno, nastaje jest taj što se ovaj narod baš i ne slaže s takvom
znanstvenom metodom, jer ako je "znanost" da se muškarac može smatrati ženom, a
žena muškarcem, onda "znanost" i o tom majmunskom poslu nije baš lako probavljiva. Jer zna narod, da je dosta drugova nekad tvrdilo da su svi nastali od
majmuna, dok nisu počeli popunjavati prve redove u crkvama udarajući se u
domoljubna demokršćanska prsa i odbacujući teoriju o majmunima. No, tko zna,
možda je i to bila neka kriza rodnog identiteta…
U svakom slučaju, bojim se da premijer još ne shvaća da makar
našao u svojoj stranci toga svog „stotog majmuna“, od ovog naroda majmune ne će
više praviti. I to mu je trebao pokazati i današnji prosvjed, a i neki drugi
skori prosvjedi i akcije. Rekao bi Stjepan Radić -„Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i
najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice,
to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti
narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će
biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i
čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je
narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili.“
No, tko zna,
može li takvo prosvijetljenje u shvaćanju doživjeti oni koji su, po riječima
dr. Ante Starčevića takva „vrsta ljudi
koji se prodaju svakomu tko i po što ih hoće, i svakomu kupcu daju Hrvatsku u
nametak; vrsta ljudi, koje će svatko, ako se ne da više, kupiti i za zdjelu
krumpira…“
p. Ivan Marija Tomić OP
Nema komentara:
Objavi komentar