Ezopova istanbulska basna

Kaže stara Ezopova basna kako je lovački pas ugrabio zeca te ga je s jedne strane grizao, a s druge oblizivao. Zec mu se obratio u muci: "Ili me ljubi ili me grizi - ili si mi prijatelj ili neprijatelj?" I zaključuje Ezop – vrlo nam je teško s prijateljem za kojeg ne znamo želi li nam dobro ili zlo. No, problem ovog Ezopova zaključka koji se meni ovdje nameće jest – što vrlo dobro znamo da se tu o prijateljstvu nije radilo i kako je jadni zec na kraju završio.

Upravo na istom tragu, rekao bih i kako se nešto slično zbiva i kod nas, gdje tobožnji demokršćani na vlasti, nas kakve-takve kršćane i Crkvu malo ližu, malo grizu, sve dok nas ne izruče svojim gazdama da od nas naprave zečji paprikaš.

I dok oni to čine, sve uz pobožne poze iz prvih klupa i ispred medijskih objektiva, bojim se da neki u Crkvi ili ne osjećaju onaj ugriz ili se pretvaraju da se radi samo o lizanju već mnogih rana koje su dotični u svom demokršćanskom pohodu na sve kršćansko i kršćane – učinili. 

Ako ćemo koristiti predznak kršćansko, a ne samo hrvatsko, jer se i dotični domaći vladari, a tuđi slugani, na to kad im odgovara pozivaju – onda je u kratkim crtama za ustanoviti kako u dvadeset godina (od dvadeset i osam neovisnih) vladanja demokršćana ostadoše uništeni kršćanski seljaci i sve pustija kršćanska sela po Slavoniji, opljačkane i uništene tvornice u kojima su kršćani radili, većinom su kršćanske žene te koje rade za minimalac nedjeljom po trgovinama, kršćani sve manje bivaju svoji na svome, a sad će nam i kršćansku djecu odgajati koalicijski partneri demokršćana na vlasti i to po metodama iz nekad kršćanskog grada Konstantinopola.

Ne znam komu još, i zašto i poradi čega od takvih vidljivih neprijatelja koje po djelima, a ne po pozama, lako može i slijepac prepoznati treba praviti nazovi-prijatelje? Trebalo bi konačno razotkriti i raskrstiti do kraja licemjerje takvih i pozvati ih na obraćenje ili im reći nek se maknu s mjesta koje im ne pripada. Isus nas je dobro naučio da ima prvih koji trebaju biti posljednji – jer su se za to ionako sami odlučili.

I kad smo već kod Gospodina – i Pilat je Isusu na suđenju pokušao u dijalogu objasniti da Isus ne zna što je istina. Kad je vidio da s Isusom baš i ne će ići tako lako, nakon što je oprao ruke, napisao je interpretativnu izjavu – i dao je prikucati Isusu ponad glave. Bio je to doista – vrhunac dijaloga.

Kako će izgledati vrhunac dijaloga s našim demokršćanskim Pilatima dok mi mislimo da nas ne grizu već ližu – vidjet ćemo. I to ne u tako dalekoj budućnosti.

p. Ivan M. Tomić OP